Author: NVO Socijalni Centar

Posted on

Saopštenje povodom Međunarodnog dana borbe protiv govora mržnje – 18. jun

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv govora mržnje – 18. jun

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv govora mržnje, mi iz nevladinih organizacija LGBT Forum Progres i Socijalni Centar želimo da naglasimo da borba protiv diskriminacije, netolerancije i govora mržnje nije samo reaktivna obaveza, već civilizacijski prioritet koji zahtijeva kontinuiran i strateški pristup.

U prethodnih 14 godina, uložili smo značajne napore u dokumentovanje, analiziranje i adresiranje slučajeva govora mržnje, nasilja i diskriminacije usmjerenih prema LGBTIQ+ osobama i drugim marginalizovanim grupama. Samo u protekloj godini, Upravi policije podnijeli smo 142 prijave, koje su poslužile kao osnova za izradu novog Godišnjeg izvještaja o slučajevima diskriminacije i nasilja.

Ovi podaci su objedinjeni u našoj redovnoj publikaciji Tragovima mržnje: Izvještaj slučajeva govora mržnje i verbalnog nasilja nad LGBTI zajednicom u Crnoj Gori, koja je dostupna javnosti za besplatno čitanje i preuzimanje putem našeg zvaničnog sajta. Publikacija ne sadrži samo statistike, već i duboku analizu stanja ljudskih prava u digitalnom i fizičkom prostoru, kao i ključne uvide neophodne za kreiranje efikasnih politika suzbijanja mržnje.

 Naš program monitoringa online prostora, sa fokusom na govor mržnje i digitalnu diskriminaciju, sprovodimo kontinuirano već više od deset godina. Ovo ga čini jednim od najdugovječnijih i najpouzdanijih programa takve vrste u regionu. Program predstavlja ključni alat za rano prepoznavanje trendova u govoru mržnje, analiziranje narativa koji se šire u digitalnom okruženju, i pravovremeno reagovanje kroz pravne, edukativne i medijske kanale.

Fokus u protekloj godini bio je i na proširenju ciljnih grupa u kontekstu zaštite od govora mržnje. Formiran je prvi nacionalni Forum protiv mizoginog govora mržnje, koji je konstituisan sa predstavnicama i predstavnicima Skupštine Crne Gore, medija i organizacija civilnog društva. Ovaj Forum je zamišljen kao platforma za diskusiju koja će aktuelizovati pitanja duboko ukorijenjenog mizoginog govora mržnje u crnogorskom javnom prostoru, fokusirati se na jačanje nacionalnog javnog diskursa sa donosiocima odluka, kao i strateški rad na jačanju zakonskog odgovora na ovu pojavu u Crnoj Gori. Istovremeno, sprovedena je i video kampanja za borbu protiv mizoginog govora u javnom prostoru, sa preko 10.000 pregleda na društvenim mrežama organizacije.

U kontekstu rastuće normalizacije govora mržnje na internetu i njegovog sve češćeg prelivanja u stvarni prostor kroz nasilje, institucionalnu pasivnost ili čak otvorenu diskriminaciju, naša poruka je jasna:

Ćutanje nije neutralno, jer ohrabruje i omogućava nasilje i nepravdu.

Pozivamo sve relevantne institucije, medijske redakcije, lokalne samouprave, obrazovne ustanove i građane Crne Gore da jasno i odlučno kažu ne govoru mržnje. Da ne pristaju na “neutralnost” kada su ljudska prava ugrožena. Da prijavljuju govor mržnje i stanu u zaštitu onih koji su izloženi njegovim posljedicama. Borba protiv govora mržnje je borba za društvo u kojem svaka osoba, bez obzira na svoj identitet, ima pravo na život bez straha, prijetnji i isključenosti. Zato danas obnavljamo svoju posvećenost i pozivamo sve vas da zajedno sa nama uspostavite i ojačate liniju otpora.

Više informacija, kao i pristup publikaciji Tragovima mržnje, dostupni su na našem zvaničnom sajtu.

LGBT Forum Progres        
Socijalni Centar

Podgorica, 18. jun 2025.

Posted on

Identitet nije privilegija, već pravo!

17. maj – Međunarodni dan borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije

Ovaj datum je jedan od ključnih trenutaka u borbi protiv diskriminacije jer označava dan kada je homoseksualnost zvanično uklonjena sa liste mentalnih oboljenja Svjetske zdravstvene organizacije 1990. godine.

Kroz naš dugogodišnji rad svjedočimo postepenom napretku kada je u pitanju prihvatanje i tolerancija različitosti u Crnoj Gori. Iako se pravna zaštita poboljšava primjena zakona i dalje ostaje ozbiljan izazov za crnogorsko zakonodavstvo.  Dok obilježavamo IDAHOBIT, svjesni smo njegove simbolične važnosti u borbi za jednakost, ali i realnosti s kojom se LGBTI+ osobe svakodnevno suočavaju kako i dalje postoje stigmatične prepreke koje sprečavaju postizanje apsolutne socijalne inkluzije LGBTI+ osoba u društvo.

U proteklih godinu dana objavili smo niz publikacija, istraživanja i analiza usmjerenih na LGBTI+ zajednicu, uključujući studije o socijalnoj distanci i predrasudama, analize iskustava LBTIQ žena sa nasiljem, kao i izvještaje o govoru mržnje na internetu. Zajedno izdali smo preko 2300 štampanih kopija, dok su sve publikacije trajno dostupne i u elektronskoj formi na zvaničnim sajtovima. Pored istraživačkog rada, nastavili smo sa dugogodišnjim programima pružanja besplatne pomoći i savjetovanja, te je u proteklih godinu dana evidentirano preko 1000 sesija sa korisnicima. Takođe, u sklopu programa praćenja govora mržnje na internetu, koji se u okviru organizacija sprovodi već više od decenije, u toku prethodne godine prijavljeno je 142 slučaja Upravi policije.

Kroz različite javne inicijative, edukativne kampanje i podršku organizacijama koje se bave pravima LGBTI+ osoba, IDAHOBIT u Crnoj Gori doprinosi podizanju svijesti i jačanju solidarnosti. Svaka akcija, bilo da dolazi od institucija, organizacija ili pojedinaca, doprinosi izgradnji sigurnijeg i pravednijeg društva za sve.

Kako postati bolji saveznik i suprotstaviti se diskriminaciji

Iako je civilni sektor u Crnoj Gori prepoznat kao predvodnik u borbi za prava LGBTI+ zajednice, na današnji dan pozivamo sve građane da se aktivnije uključe u ovu borbu!

Izgradnja društva bez diskriminacije zahtijeva dosljedan multidisciplinarni pristup – svakodnevne male promjene, kao i dugoročne akcije koje omogućavaju sistemski napredak. Evo nekoliko načina da kao pojedinac doprinesete inkluziji:

✅ Mali koraci koji prave razliku:

  • Koristite inkluzivan jezik: Poštujte zamjenice, imena i identitete LGBTI+ osoba. Čak i male promjene u načinu govora mogu imati značajan uticaj.
  • Reagujte na neprihvatljive komentare: Ne dozvolite da se diskriminacija normalizuje, jasno se suprotstavite stereotipima i uvredama.
  • Podržite LGBTI+ umjetnike i sadržaj: Vidljivost je ključna za rušenje predrasuda – pratite stvaraoce iz LGBTI+ zajednice, gledajte njihove filmove, čitajte njihove knjige.
  • Nemojte pretpostavljati nečiji identitet: Seksualna orijentacija ili rodni identitet ne mogu se zaključiti na osnovu izgleda.
  • Budite siguran prostor za razgovor: Ako vam neko povjeri svoju priču, budite podrška bez osude – nekad je slušanje najvažnije.

Budite dio sistemskih promjena:

  • Angažujte se u kreiranju inkluzivnih politika: Aktivno učestvujte u inicijativama koje štite prava LGBTI+ osoba.
  • Podržite organizacije koje rade na ravnopravnosti: Donirajte, volontirajte ili se uključite u njihove aktivnosti.
  • Zagovarajte inkluzivno obrazovanje: Radite na tome da škole i fakulteti u obrazovne programe integrišu LGBTI+ teme.
  • Unaprijedite radno okruženje: Ukoliko imate priliku, zalažite se za politike različitosti i inkluzije u kompanijama.
  • Organizujte ili učestvujte u javnim akcijama: Paneli, protesti, kampanje – javna vidljivost igra ključnu ulogu u promjeni društvenih normi.

Sistemske promjene možemo ostvariti kroz strategije, zakone i politike. Međutim, sama primjena tih promjena u ponašanju pojedinca ostaje ključna. Ostaćemo posvećeni svakodnevnoj borbi za poštovanje LGBTI+ prava i nastavićemo da radimo na društvenim transformacijama koje doprinose poboljšanju inkluzije.

 

Identitet nije privilegija, već pravo.

Srećan IDAHOBIT!

 

LGBT Forum Progres
Socijalni Centar

17/05/2025

 

Posted on

Održana pilot obuka namijenjena zaposlenima u lokalnim samoupravama na području sjevera Crne Gore sa ciljem ekonomskog osnaživanja višestruko marginalizovanih žena – NVO Socijalni Centar

Tokom vikenda 23-24.11.2024. godine sprovedena je dvodnevna pilot obuka namijenjena zaposlenima u lokalnim samoupravama na području sjevera Crne Gore u cilju adekvatnog i profesionalnog djelovanja na polju ekonomskog osnaživanja višestruko marginalizovanih žena. Obuka je sprovedena na Žabljaku, okupljajući predstavnike/ce lokalnih samouprava iz Bijelog Polja, Kolašina, Mojkovca i Žabljaka.

Prvi dan obuke obilježilo je predavanje Doc. dr Milice Kovač-Orlandić, koja je svoje predavanje bazirala na pravnom okviru i izazovima stvaranja pravednog i inkluzivnog radnog okruženja za žene iz osjetljivih društvenih grupa. (LBTIQ žene, žene sa iskustvom nasilja, žene sa invaliditetom, žene iz ruralnih područja, žene pripradnice vjerskih manjina itd.) Dodatno, u drugom dijelu predavanja, akcenat je stavljen na ulogu lokalnih samouprava u ekonomskom osnaživanju žena, zapošljavanju i podsticanju ženskog preduzetništva.

 

Tokom drugog dana obuke, predavanje je održala preduzetnica Gordana Stevović na temu razvoja ženskog preduzetništva u lokalnim zajednicama sa posebnim akcentom na mogućnosti i izazove u ovom domenu u sjevernom regionu. Drugi dio predavanja fokusirao se na strategije za ekonomsko osnaživanje marginalizovanih žena kroz preduzetništvo i samozapošljavanje.

Posebno nam je zadovoljstvo istaći da je uvažena gospođa Stevović, tokom predavanja na obuci, prisustvovala sa svojom jednomjesečnom bebom. Ovaj primjer jasno pokazuje da žene mogu biti aktivne i produktivne u profesionalnom životu čak i u najzahtjevnijim životnim fazama, što je inspirativan podstrek za sve nas.

 

 

Koristimo priliku zahvaliti se predavačicama, i učesnicima/cama na dinamičnoj diskusiji, predlozima i umrežavanju koje će dodatno unaprijediti i olakšati predstojeće aktivnosti projekta, o kojima će javnost biti blagovremeno informisana.

Aktivnost je sprovedena u okviru projekta “Žene u fokusu: Podrška ekonomskom osnaživanju marginalizovaih žena sa sjevera Crne Gore” koji realizuje Socijalni Centar uz podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Crne Gore.

Posted on

Organizovana obuka za ljekare za smanjenje predrasuda i diskriminacije prema LGBTI osobama u zdravstvenom sistemu

Tokom vikenda (15. i 16. juna) nevladine organizacije LGBTIQ Socijalni Centar i LGBT Forum Progres organizovale su u Kolašinu obuku namijenjenu ljekarima u cilju poboljšanja informisanosti, kapaciteta i profesionalnog djelovanja u kontekstu stereotipa, predrasuda i diskriminacije prema LGBTI osobama u zdravstvenom sistemu. Obuci su prisustvovali ljekari iz Pljevalja, Bijelog Polja, Mojkovca i Podgorice.

Tokom prvog dana obuke predavanje je održao dr iur. Jovan Kojičić, profesor prava i gostujući profesor na Univerzitetu u Getingenu i Univerzitetu u Pasau-u (SR Njemačka). Predavanje dr Kojičića fokusiralo se na normativni okvir zdravstvene zaštite LGBTI osoba u Crnoj Gori, kao i na okolnosti manjinskog stresa, predrasude i poteškoće koje crnogorska LGBTI zajednica ima u kontekstu pristupa zdravstvenom sistemu u državi.

Drugi dan treninga obilježilo je predavanje dr Aleksandre Marjanović, specijalistkinje socijalne medicine i zaštitnice prava pacijenata u okviru Instituta za javno zdravlje Crne Gore, koja je učesnicima/cama podijelila iskustva i znanja u domenu prevazilaženja stigme i predrasuda u liječenju HIV-a i hepatitisa, kao i najboljim praksama u kontekstu tretmana HIV-a i hepatitisa.

Oba dana obuke obilježila je konstruktivna diskusija o specifičnostima i preprekama pristupa LGBTI osoba zdravstvenom sistemu, stigmi koja često prati i otežava pristup zdravlju ovoj zajednici, kao i direktnoj ulozi ljekara i medicinskih radnika u smanjenju ovih negativnih fenomena.

Aktivnost je realizovana u okviru projekta „Zdravlje bez predrasuda – zajedno za inkluzivnu zdravstvenu zaštitu i osnaživanje LGBTI osoba“ koji partnerski realizuju LGBTIQ Socijalni Centar i LGBT Forum Progres uz podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Crne Gore.

Posted on

Nevidljivi na marginama: Položaj LGBTI osoba pripadnika manjinskih naroda u Crnoj Gori

Dok se crnogorsko društvo sve više suočava sa pitanjima jednakosti i prava marginalizovanih grupa, jedna demografija ostaje gotovo nevidljiva za javne politike i akademske analize – LGBTI osobe koje su istovremeno pripadnici manjinskih naroda. Njihova pozicija na “marginama ” predstavlja fascinantan, ali i duboko uznemirujući uvid u granularnost društvenih nejednakosti koje karakteriše našu zemlju.

Kada analiziramo specifičnosti crnogorskih društvenih prilika, ključno je razumjeti da se tradicionalno patrijarhalnije strukture manjinskih zajednica – često uslovljene istorijskom marginalizacijom i potrebom za očuvanjem kulturnog identiteta – preklapaju sa već postojećim predrasudama protiv LGBTI populacije u širem društvu. Ova dinamika stvara jedinstveni egzistencijalni paradoks: mnogim LGBTI osobama manjinskog porijekla njihova etnička zajednica predstavlja istovremeno i jedini izvor sigurnosti u nesigurnom društvenom okruženju, ali i mjesto oštrog neprihvatanja njihove seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Terenski rad koji je LGBTIQ Socijalni Centar sproveo tokom prethodnih godina otkriva duboke razlike u načinu na koji različite manjinske zajednice artikuliraju odnos prema LGBTI tematici. Albanska zajednica u Crnoj Gori, na primjer, često kombinuje urbane i ruralne tradicije koje bitno utiču na percepciju neheterosexualnih identiteta. Nasuprot tome, romska zajednica se suočava sa dodatnim ekonomskim pritiscima koji mogu učiniti coming out proces još složenijim zbog zavisnosti od porodičnih ekonomskih mreža. Ovaj fenomen se najbolje može analizirati kroz prizmu onoga što je američka pravnica Kimberlé Crenshaw već 1989. godine definisala kao interseccionalnost – teoretski okvir koji objašnjava kako se različiti modaliteti diskriminacije ne samo preklapaju, već međusobno transformišu i pojačavaju. U crnogorskom kontekstu, interseccionalnost dobija posebne konotacije: pripadnost manjinskoj naciji može značiti i formalnu stigmu – manjinska imena često omogućavaju diskriminaciju na tržištu rada – ali i neformalnu, kroz stalne mikroagresije i stereotipizaciju.

Konkretne manifestacije ovakvih složenih dinamika su brojne i duboko ukorijenjene u svakidašnji život. LGBTI osoba bošnjačkog porijekla u Plavu se suočava sa potpuno drugačijim društvenim pritiscima nego njena kolega iz Podgorice, baš kao što trans osoba hrvatskog porijekla iz Tivta navigira drugačijim kulturnim normama od one u Nikšiću. Ove geografske i etnodemografske varijacije dodatno komplikuju već složenu sliku identiteta i pripadnosti. Sistematska zapuštenost ovog područja u državnim politikama nije samo statistička greška – ona odražava fundamentalniju epistemološku dilemu crnogorskog društva o tome šta čini “građane” i kako se artikuliraju njihova prava. Trenutni antidiskriminacioni zakoni, iako napredni na papiru, ne uspijevaju da uhvate kompleksnost identiteta koji se nalaze na raskršću matrica društvenih privilegija. Antropološka istraživanja pokazuju da se problem nalazi u tome što neprestano govorimo o identitetima u singularu, kao da su ljudi samo Albanci, ili samo Romi, ili samo LGBTI. Realnost je hierarhijska – identitet je uvijek pregovaračko polje. Ova zapažanja direktno se ogledaju u izazovima sa kojima se suočavaju organizacije poput LGBTIQ Socijalnog Centra kada pokušavaju da artikuliraju potrebe grupa koje ne uklapaju u jednostavne kategorije zagovaračkog rada.

Zdravstvena zaštita predstavlja posebno štresantno teritoriju gdje se ovi fenomeni jasno manifestuju. Analize korisničkih iskustava pokazuju da LGBTI osobe manjinskog porijekla često izbjegavaju zdravstvene usluge iz straha od dvostruke stigmatizacije – jedne zbog njihove seksualne orijentacije, druge zbog njihove etničke pripadnosti. Medicinski praktičari primjećuju da pacijenti iz manjinskih skupina koji su dio LGBTI populacije preferiraju da traže pomoć izvan svojih lokalnih zajednica, što dodatno stvara prepreke u pristupu zdravstvenoj njezi.

Kada govorimo o prijedlozima za sistemsko unapređenje situacije, ključno je da razumijemo da linearna rješenja neće funkcionirati. Diferencijalni pristup mora uzimati u obzir ne samo pravo na jednako tretiranje, već i pravo na drugačije tretiranje – na priznavanje specifičnih potreba koje nastaju iz presjeka identiteta. To konkretno znači:

 

  • Implementacija nacionalnih istraživanja koja eksplicitno prate i manjinsku pripadnost i LGBTI identitet kao različite varijable. Trenutna praksa agregiranja podataka praktično maskira iskustva ovih grupa i čini nemogućom formulaciju ciljanih intervencija.
  • Razvijanje kulturno senzitivnih terapijskih pristupa i zdravstvenih usluga koji mogu odgovoriti na kompleksne potrebe ovih grupa. To znači ne samo jezičku pristupačnost, već i kulturnu kompetentnost među zdravstvenim djelatnicima.
  • Subvencioniranje i institucionalna podrška manjinskim LGBTI organizacijama koje mogu direktno artikulirati potrebe ovih zajednica umjesto da budu reprezentovane kroz “mainstream” LGBTI aktivizam.
  • Promišljena promjena antidiskriminacijskih zakona kako bi eksplicitno prepoznali složenu diskriminaciju kao zasebnu pravnu kategoriju, ne samo kao zbir pojedinačnih formi diskriminacije.
  • Kampanje edukacije koje će se fokusirati na destigmatizaciju unutar samih manjinskih zajednica, ali i na percepciju glavnog društva o manjinskim LGBTI pojedincima.

 

Tragično i ironično svojstvo trenutne stvarnosti jeste da mnogobrojne LGBTI aktiviste manjinskog porijekla često se osjećaju otuđenima ne samo od svojih etničkih zajednica već i od LGBTI pokreta koji može biti slep za njihove posebne potrebe. Kao što navodi jedan aktivista koji je tražio anonimnost: “Ja sam uvijek najvidiljivije bošnjak na gay okupljanjima i previše queer na aktivističkim sastancima bošnjačke zajednice. Kao da se ne uklapam nigdje completno.” Ovaj testimonijal savršeno sažima epistemske izazove sa kojima se suočavaju ovi pojedinci. Njihova življena iskustva često izlaze izvan okvira na koji i manjinski pokret i LGBTI pokret artikuliraju svoje ciljane demografije. A to nije samo pitanje političke reprezentacije – to je pitanje fundamentalnog razumjevanja kako funkcioniraju društvene moći i privilegije u društvima poput Crne Gore gdje se više osa moći ukršta i stvara jedinstvene obrasce marginalizacije.

U narednom periodu, LGBTIQ Socijalni Centar će nastaviti svoj rad na artikuliranju ovih kompleksnih potreba kroz i akademska istraživanja i praktične akcije. Naše, strateški planirane aktivnosti će detaljnije analizirati specifične izazove sa kojima se suočava svaka manjinska zajednica unutar LGBTI populacije, koristeći i kvantitativne podatke i kvalitativne analize narativa. Ono što je jasno jeste da kako Crna Gora nastavlja svoj put prema evropskim integracijama, kvalitet jednakosti njenih građana ne može biti mjeren samo kroz grube poteze zakonodavstva ili politike. Istinska jednakost leži u razumjevanju i adresiranju multiplikativnih efekata različitih formi diskriminacije koje se preklapaju. LGBTI osobe manjinskog porijekla nisu samo fusnote statistike – oni su važni životi ljudi čiji glasovi moraju biti snažnije zastupljeni u društvenim diskusijama o pravima, jednakosti, i budućnosti naše zemlje.

Milica Špajak
Autorka je socijalna radnica, aktivistkinja ljudskih prava u Crnoj Gori

LGBTIQ Socijalni Centar

Posted on

Mentalno zdravlje nije tabu!

Predstavljamo video “Mentalno zdravlje nije tabu!”, koji je kreiran u cilju promocije principa nediskriminacije i zaštite mentalnog zdravlja LGBTI osoba u Crnoj Gori.

Ohrabrujemo sve LGBTI osobe u Crnoj Gori da potraže stručnu podršku kada god im je potrebna i aktivno brinu o svom mentalnom zdravlju.

Zahvaljujemo se Ivani Čogurić, Darku Saveljiću, Bojani Jokić i Aleksandru Dragićeviću na doprinosu i slanju jasne poruke o značaju očuvanja mentalnog zdravlja, kao i Mladenu Ivanoviću na izradi ovog veoma značajnog videa.

Video je kreiran u okviru projekta “Doprinos zaštiti od diskriminacije i otvoren pristup servisima podrške za LGBTI osobe” koji je finansiran od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Crne Gore. Stavovi izraženi u videu su stavovi autora i ne odražavaju stavove Ministarstva kao donatora.

Posted on

Predstavljanje rezultata istraživanja o iskustvima, potrebama i stanju mentalnog zdravlja LGBTI osoba u Crnoj Gori – zabrinjavajući podaci ukazuju na ozbiljne sistemske probleme

 

Predstavljamo vam rezultate istraživanja o iskustvima, potrebama i stanju mentalnog zdravlja LGBTI osoba u Crnoj Gori, koje je LGBTIQ Socijalni Centar realizovao među crnogorskom LGBTI zajednicom. Autor istraživanja je dr iur. Jovan Kojičić, profesor prava i prepoznati stručnjak za ljudska prava LGBTI osoba i zdravstvenu politiku.

Samo istraživanje, koje je trajalo dva mjeseca, obuhvatilo je 100 LGBTI osoba iz Crne Gore, od kojih je većina (56%) bila starosti od 18 do 35 godina. Od ukupnog broja ispitanika/ca, njih 48% je navelo da su homoseksualni muškarci (gej), 20% da su homoseksualna žena (lezbejka), a 22% da su biseksualci/ke. Većina ispitanika/ca (56%) živi u centralnoj regiji Crne Gore. Posebno je zabrinjavajuće što je više od 40% LGBTI osoba navelo da živi u stanju egzistencijalne ugroženosti.

Najveći broj ispitanika/ca, njih čak 77% je navelo da ima strah da će biti odbačeni i/ili diskriminisani ako bi drugi saznali za njihovu seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet. Ovaj strah je dominantno uzrokovan mržnjom drugih prema LGBTI zajednici (56%). Rezultati ovog istraživanja takođe pokazuju da nešto više od 2/3 LGBTI osoba (njih 69%) ne bi zatražilo specijalističke usluge i savjetodavnu podršku stručnjaka za mentalno zdravlje, a njih 37% uopšte nema povjerenja u javni zdravstveni sistem. Da javne zdravstvene ustanove ne djeluju proaktivno i ne pružaju odgovarajuću podršku zajednici smatra 80% ispitanika/ca.

Čak 78% LGBTI osoba je istaklo da kao glavni razlog suočavanja sa stresnim iskustvima vidi sopstvenu pripadnost LGBTI zajednici, a kao uzroke ovih iskustava njih više od polovine (56%) navelo je mržnju i diskriminatorne stavove u društvu. Ovo upućuje na internalizovanu stigmu i izrazito homofobično okruženje za crnogorsku LGBTI zajednicu. Ogromna većina ispitanika/ca (81%) je navela da je imala psihološke ili emocionalne probleme usljed ovakvog okruženja, dok je njih 78% navelo da je barem jednom u životu imalo suicidne ideje ili pokušaje upravo iz navedenih razloga (petina ispitanika/ca je navela da je to za njih slučaj nekoliko puta godišnje).

Dodatno, 80% ispitanika/ca je navelo da smatraju da unutar sistema mentalnog zdravlja postoje negativni stereotipi svih vrsta i da nedostaju odgovarajuće vještine i znanja o LGBTI zdravlju. Njih 70% se u takvom sistemu osjećaju otuđeno i neprihvaćeno, a za 60% njih takav zdravstveni sistem ne predstavlja prijatno i afirmativno okruženje. Samo 9% ispitanika/ca smatra da slobodno može da razgovara o svojoj seksualnoj orijentaciji i/ili rodnom identitetu sa zdravstvenim stručnjakom u javnom sistemu.

U odnosu na probleme mentalnog zdravlja sa kojima LGBTI osobe u Crnoj Gori žive, njih 56% se izjasnilo da ima dijagnostifikovan problem anksioznosti, njih 48% da ima depresiju, 44% da ima dijagnozu stresnog poremećaja, a da prima odgovarajuću terapiju i psihijatrijske ljekove navelo je 47% anketiranih. Više od 52% ispitanika/ca je navelo da u razgovoru sa stručnjakom za mentalno zdravlje nisu otkrili svoju pripadnost LGBTI zajednici.

Konačno, upitani da opišu uobičajen život autovane LGBTI osobe u Crnoj Gori, 100% ispitanika/ca se izjasnilo da misli da crnogorski građani i građanke percipiraju LGBTI osobe kao bolesne i da trebaju da se liječe, a njih 90% se izjasnilo da vjeruje da građani/ke misle da je homoseksualnost neprirodna i nenormalna.

Rezultate cjelokupnog istraživanja, sa pratećom analizom sistemskih problema, možete pročitati u publikaciji Iluzioni sistem: ljudska prava i mentalno zdravlje. Pored detaljnog pregleda rezultata, ova publikacija daje jasan prikaz duboko ukorijenjenih problema, poput homonegativizma, strukturalne seksualne stigme, heteroseksualnih pretpostavki, internalizovane stigmatizacije, sistemske isključenosti, manjinskog stresa i drugih negativnih fenomena koji nesrazmjerno više pogađaju LGBTI osobe.

Konačno, dato je 5 ključnih preporuka za sveukupno unaprjeđenje sistemskog djelovanja u ovoj oblasti, koje sama publikacija detaljno razrađuje:

  1. Vlasti treba da nauče da razumiju i upravljaju sopstvenim postupcima
  2. Vlasti treba da se približe i blisko sarađuju sa zajednicom
  3. Vlasti treba da priznaju zdravstvene disparitete
  4. Vlasti treba da priznaju programe o kulturnoj kompetenciji
  5. Uklanjanje zdravstvenih nejednakosti morao bi postati stvarni cilj

Ovo istraživanje i prateća publikacija realizovani su u okviru projekta „Doprinos zaštiti od diskriminacije i otvoren pristup servisima za LGBTI osobe“, koji je finansiran od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava. Iznijeti stavovi, mišljenja i ocjene ne označavaju stavove, mišljenja i ocjene Ministarstva kao donatora.

Rezultati studije o mentalnom zdravlju LGBTIQ osoba u Crnoj Gori

Proudly powered by WordPress